Priča iz prošlosti
Ada Ciganlija: od rečnog ostrva do beogradskog mora
Vekovima je bila divlje ostrvo na Savi, sklono poplavama. Za nešto više od decenije kopanja, pregrađivanja i sadnje, Beograd ga je pretvorio u jezero sa šest kilometara plaža, i grad otad dolazi ovde da pliva.

Fotografija
Fotografija: ljubaznošću © Gmihail sa srpske Vikipedije · CC BY-SA 3.0 RS preko Wikimedia Commons
Fotografija
Fotografija: ljubaznošću © Pipi Sr · CC BY-SA 4.0 preko Wikimedia Commons
Fotografija
Fotografija: ljubaznošću © Nikolina Šepić · CC BY-SA 4.0 preko Wikimedia CommonsPročitajte celu pričuZatvorite priču
Ime sa pričom
Ada je srpska reč za rečno ostrvo, pozajmljena iz turskog. Odakle dolazi Ciganlija, manje je sigurno. Upravljači samog ostrva, JP Ada Ciganlija, navode teoriju da je nastalo od keltskih reči za ostrvo i podvodno tlo, singa i lia, bliskih rođaka Singidunuma, keltskog i rimskog imena Beograda. Ovde su pronađeni ostaci Skordiska, keltskog plemena koje je osnovalo Singidunum. Drugi ime povezuju sa romskim naseljem zabeleženim na ostrvu u 17. veku; austrijski zapis iz 1717. naziva ga Zigeuner-Insel.
Državno blago od 1821.
Knez Miloš Obrenović proglasio je ostrvo državnom svojinom 1821, i ono je to i danas. Već 1867. Emilijan Josimović, prvi školovani urbanista Srbije, zamišljao je Adu kao beogradsko sportsko igralište i izvor svežeg vazduha za grad. Godine 1911. ostrvo je postalo filmski set: ovde je snimljen prvi srpski igrani film, Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa.
Bitke, jedan komediograf i prvi veslači
U septembru 1914, i ponovo 1915, na Adi su vođene teške borbe u Prvom svetskom ratu, dok su srpski vojnici branili rečni prilaz gradu. Mir je doneo nežnije posetioce. Branislav Nušić, veliki srpski komediograf, nazvao je ostrvo Vodeni cvet zbog njegove lepote i po njemu nazvao jedan satirični list. Plivački i veslački klubovi podigli su na ostrvu svoje prve objekte, a 1932. ovde je na stazi od 2.000 metara održano Evropsko prvenstvo u veslanju.

Fotografija
Fotografija: ljubaznošću © Gmihail sa srpske Vikipedije · CC BY-SA 3.0 RS preko Wikimedia CommonsGradnja jezera
Ada kakvu poznajemo počela je 1957, kada je grad osnovao direkciju za izgradnju rekreacionog centra na zapuštenom, zaraslom ostrvu. Omladinske radne brigade više od deset godina krčile su rastinje, ravnale teren i podizale nasipe, dok su stručnjaci za šumarstvo sa Univerziteta u Beogradu brinuli o drveću. Do 1967. brane na oba kraja zatvorile su rukavac Save i stvorile Savsko jezero, a prvi kupači stigli su sledećeg leta. Jezero je konačni oblik dobilo 1978.
Jezero je dugo 4,2 km, široko oko 200 metara i duboko četiri do šest metara, a ujedno je i rezerva beogradske pijaće vode. Prečišćena voda se neprestano upumpava iz manjeg jezera za taloženje, Taložnika, i ispumpava na donjem vrhu u čukarički rukavac, pa voda stalno teče. Zato su motorni čamci na jezeru zabranjeni, i zato se nad njegovim plažama 15 godina zaredom vijori Plava zastava.
Beogradsko more
Do osamdesetih je Leto na Adi išlo uživo na nacionalnoj televiziji, a ostrvo je postalo mesto gde ceo grad dolazi da se rashladi. Bandži skokovi su stigli 1996, makiška strana je 2010. postala zvanično kupalište, a grad je prihvatio nadimak koji su svi već koristili: More Beograda.

Fotografija
Fotografija: ljubaznošću © Nikolina Šepić · CC BY-SA 4.0 preko Wikimedia CommonsDanas Ada Ciganlija, Ada Međica, jezero i deo Makiškog polja zauzimaju oko 800 hektara. Godišnje se ostvari oko četiri miliona poseta, održi više od 300 događaja, a jezero okružuje preko 60 restorana i kafića, uz desetine restorana na splavovima duž Save. Grad Beograd je u junu 2023. proglasio Adu Ciganliju predelom izuzetnih odlika, pa se o njenim šumama i divljem svetu brine uporedo sa plažama. Letnjim vikendima na obalu može doći i znatno više od 100.000 ljudi, pa dođite radnim danom ujutru, zbog najmirnije vode i najboljeg mesta na plaži.































